Islamović: "Držat ću ga na ormaru da moja unučad ima uspomenu na svog starog"

Projekt "Bijelo dugme - Box set deluxe" s devet remasteriranih vinila, prvom singlicom, bogato opremljenom knjigom i dokumentarcem, bit će promoviran unutar 24 sata - 13. studenog u Zagrebu i 14. studenog u Sarajevu i Beogradu

Veliki projekt povodom 40 godina od objavljivanja "Kad bi' bio bijelo dugme" 1974. godine, prvog albuma Bijelog dugmeta, dostojan je obljetnice najvećeg benda regije, a svoje mišljenje dao je i jedan od pjevača Bijelog dugmeta Alen Islamović, kojem nije bilo lako "upasti" na tako vruće i popularno mjesto vokala tada vodećeg benda regije. Vremena potkraj osamdesetih godina prošlog stoljeća nisu bila lagana, počeli su se naslućivati destruktivni procesi i politička previranja. Ali Alen je imao iskustva s Divljim jagodama, pa se, kako kaže, posla, prihvatio hrabro i bez dvojbi. Manje je poznato da je prvi susret s Bijelim dugmetom, Alen imao kao promatrač, tijekom služenja vojnog roka u vojnoj policiji u Beogradu:

"Ja sam sa vojnom policijom otišao da vidim legendarnih pet koncerata u Pioniru. Band je s revijskim orkestrom promovirao album "Bitanga i princeza". Nisam mogao vjerovati, oduševio sam se vidjevši kako se band uklopio s orkestrom. Tada sam sebi rekao kako bi lijepo bilo kada bih ja jednog dana na takvoj pozornici otpjevao nešto ovako slično."

Alen je u vrijeme kad se počelo šuškati o prelasku u Bijelo dugme, 1984., pjevao s Divljim jagodama na koncertu u sarajevskom Domu mladih. Nazvao ga je menadžer Dugmeta, našli su se s Bregovićem i Alen je pristao. Ali, nekoliko dana poslije toga, pun tjeskobe, satima je šetao Sarajevom:

"Imao sam osjećaj da sam iznevjerio svoje prijatelje iz rodnog Bihaća, imao sam strašan pritisak u sebi i borbu sa samim sobom. Nisam se bojao obveza koje bih imao kao pjevač Dugmeta niti posla. Više sam kao čovjek strepio od toga što će reći moj rodni grad. Nazvao sam menaždera Raku Marića i rekao da ne bih prelazio u Dugme, jer će Jagode ići u London i pokušati se ondje probiti te snimiti tamo novi album. Tako sam prvi poziv u Bijelo dugme odbio. Razmišljao sam poslije kako sam sebi tom odlukom zacrtao sudbinu, da sam tada pristao, možda bi mi život otišao u potpuno drugom smjeru." 

Jagode su otišle u London, pokojni Ipe Ivandić došao je po njega u londonski studio i dogovor o prelasku je postignut. Alen je 1986. postao pjevač legendarnog banda. Uletio je izravno u snimanje albuma "Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo".

Komentar Alena Islamovića o projektu Bijelo dugme - Box set deluxe je: "To je jako velika stvar, u suštini kad se to pojavi na tržištu izgledat će mi kao da su se pojavili The Beatlesi s nekim svojim kompilacijama, lijepo će to biti meni na ormaru da držim. Da ga vide moji klinci, moje kćeri i moja buduća unučad. Da imaju jednu lijepu uspomenu na svog starog koji je pjevao i bio u tom bendu."

O fenomenu povratka vinila, Alen ima zanimljivu ideju: "Imam jedan prijedlog - trebalo bi odmah prodavati i gramofone. Naime, ne vjerujem da svi imaju gramofone ali tko se potrudi naći će ga, ali ja više vjerujem u to, da će to kupovati ozbiljni ljudi koji su slušali Bijelo dugme - direktori, menadžeri, agencije, gradonačelnici, koji će držati to kod sebe na vitrinama i sjećati se svoje mladosti."